Važno je biti u trendu

???????? THIS ARTICLE IS AVAILABLE IN ENGLISH

Među poklonima koje sam dobio za Novu godinu, bila je i jedna zbirka poezije, tako je bar pisalo na njoj. Priznajem, blago rečeno, da nisam revnosni čitalac tog književnog žanra, pa sam zato od svih poklona uzeo prvo baš tu knjigu u ruke. Prelistavajući je, naišao sam na jednu kratku pesmu zanimljivog naslova „Ja sam najbolji” (I am the Best). Ide ovako:

I predicted Apple’s stock fall
I will build a great, great wall
I build buildings that are 94 storeys tall
My hands aren’t – are they small?

Priznaćete, ovo tera čoveka da se zamisli oko toga šta je pesnik hteo da kaže. I ostale pesme su u tom stilu. Tako pesma „I am open-minded” ima samo dva stiha:

I use both iPhone and Samsung
A great leader has to be flexible

Stvari postaju malo jasnije kada se pogleda naslovna strana knjige – „Divna poezija Donalda Trampa” (The Beautiful Poetry of Donald Trump), a ispod piše „striktno neautorizovano”. Autor je Rob Sirs (Rob Sears), novinar britanskog Sandej Tajmsa. Knjiga je izašla 2017. i  postala je bestseler. On je iz govora, tvitova i novinarskih konferencija Donalda Trampa izdvojio pojedine rečenice i poslagao ih u „pesme” od kojih je napravio „zbirku poezije”. Sve to lepo i piše u knjizi, a za svaki „stih” je u fusnotama navedeno kada i gde je izrečen.

Sam Donald Tramp pruža i više nego dovoljno materijala za jednu ovakvu knjigu, a tako bi mogao da zađe i u neke druge žanrove – od komedije do horora. Ali, budimo realni, nije on jedini lik na svetskoj političkoj sceni od čijih se mudrosti može urediti neko specijalno izdanje.

Očigledno, to jako dobro razume Rob Sirs. Dokaz za to je što je posle uspeha ove svoje prve knjige, već 2018. izdao još jednu sa sličnim konceptom. Naslov je „Vladimir Putin: Lajf kouč” (Vladimir Putin: Life Coach), sa podnaslovom „Saveti za svakodnevni uspeh inspirisani najmoćnijim čovekom na svetu”.

Na samom početku knjige je upozorenje da čitate na sopstvenu odgovornost, a onda sledi upitnik „Koliko ste vi Putin”. Kada ga popunite, dobijate odgovor na pitanje koliko je putinizma u vama. Dve krajnosti su – ili imate nula Putina u sebi ili ste proto-Putin. Ako ste između ove dve opcije, onda ste vi izbalansirana osoba sa više ili manje tragova putinizma.

A tek sadržaj knjige… Evo naslova samo dva poglavlja: „Kako steći prijatelje i uticati na rezultate izbora”, a ima i ono „12 taktika najsurovijih ljudi”. A vi onda to nemojte da pročitate.

Nisu Tramp i Putin jedini na globalnoj političkoj sceni koji mogu biti povod i predmet najrazličitijih literarnih formi. Na primer, koliko je samo inspirativan za literarne fikcije onaj lik iz Severne Koreje. Naravno, kandidate možemo da pronađemo i u nekim prošlim vremenima. Ali šta je to što Trampa, Putina i kompaniju njihovih savremenika čini drugačijim u odnosu na njihove prethodnike?

Glavna razlika leži u potpuno drugom medijskom kontekstu u kome oni deluju. Mediji su uvek bili važan element u politici. Dok god je broj medijskih kanala bio ograničen, medijski sadržaj koji se emitovao kroz te kanale je bio kontrolisan. U nedemokratskim režimima su postojali cenzura i propaganda. U onim demokratskim sistemima postojala je urednička kontrola, ali su istovremeno postojali medijski pluralizam i sloboda štampe.

Kada je danas svako sa „mobilnim” u džepu postao medij, tematska ekskluzivnost medija se izgubila. Na tom našem ličnom medijskom kanalu, teme variraju. Mogu to biti fotke sa letovanja i zalasci sunca, neka fejsbuk objava sa političkim stavom, pa onda instagram stori sa koncerta na kome smo bili, naravno i fotka lepo dizajnirane večere u skupom restoranu. Tu je i tvit kojim se poziva ceo svet da učini nešto protiv klimatskih promena i za spas delfina u Australiji… Svima svega i za svakog po nešto.

Stoga ne treba da čudi što su se i političari prilagodili tom trendu i koriste ove nove alate za komunikaciju sa svojom bazom. A po starom pravilu „Medij je poruka”, prilagodili su način komunikacije prirodi novih medija. Prodaju se kao jedan od nas i mi ih onda kao takve i prihvatamo. Glavni cilj takve komunikacije je kako se dopasti glasaču, a ne kako predstaviti nekakav politički program. Popularnost dobija prednost u odnosu na verodostojnost. Tako sam sadržaj određene politike prvo počinje da pada u drugi plan, a onda se skoro potpuno i gubi i politička borba se svodi na nivo izbora za mis ili mistera.

Sasvim je jasno da se tu radi o globalnom fenomenu koji prevazilazi okvire političkog marketinga. Problem je daleko ozbiljniji i zadire u samu prirodu političkih sistema koji počivaju na demokratski izabranim predstavnicima građana na slobodnim izborima. Nezavisni i slobodni mediji su osnova za legitimnost takvih sistema. Kada nema nezavisnih medija, nema ni slobodnih izbora, pa samim tim ni demokratskog političkog sistema.

I problem nije u time da nezavisnih i slobodnih medija nema. Oni postoje, ali su njihov domet i uticaj u rapidnom opadanju. To je posledica činjenice što je komunikacija uopšte, pa i ona politička, mutirala tako da u njoj sada važe drugačija pravila igre. Sve više zatvoreni u sopstveni medijski kanal, sebe hranimo sadržajima u koje apriori želimo da verujemo i onda to svoje ubeđenje tumačimo kao opštu istinu.

I da se odmah razumemo – nisu za to krive društvene mreže i novi medijski kontekst. To je jednostavno naša nova realnost. Ova informatičko-tehnološka revolucija je iz korena promenila sve najbitnije sfere našeg života. Zahvaljujući njoj, promenili su se sistemi u kojima su se do sada odvijali i funkcionisali rad, trgovina, transport, putovanja, zabava i da ne nabrajam dalje. Jedino je politički sistem ostao nepromenjen i postao nefunkcionalan. I dalje, svake četvrte godine, u sistemima koji sebe još uvek deklarišu demokratskim građani izlaze na birališta na kojima zaokružuju imena nekih ljudi i političkih partija koje, ako dobiju većinu, onda u ime tih građana donose zakone kojima uređuju neka od vitalnih pitanja za njihov život. Participacija građana između dva izborna dana praktično ne postoji. To sistem čini rigidnim.

Taj raskorak između rigidnog i nefunkcionalnog sistema na jednoj strani i političkog marketinga koji je evoluirao i prilagodio se novom vremenu na drugoj, otvorila je prostor za uzurpaciju političkog sistema od strane same političke klase i to je ono u čemu danas živimo. Ta uzurpacija se vrši kroz osavremenjene oblike populizma, nacionalizma i sve otvorenijeg fašizma. Oni koriste moderna sredstva i metode komunikacije putem kojih vrlo efikasno mobilišu armije verujućih, svrstavajući ih uvek nasuprot nekom na drugoj strani – najčešće su na toj drugoj strani ljudi druge boje kože, vere ili nacije.

U takvom sistemu, veoma je važna uloga vođe. Da bi se jačala podrška vođi, on mora da se predstavlja uvek kao neko ko se za svoje pleme/narod/veru/rasu žrtvuje i kome je uvek teško i kome jedino možete da pomognete ako mu konstantno dokazujete čvrstu veru i pokazujete neupitnu lojalnost. A vi ćete to mnogo lakše činiti ako ga doživljavate kao nekoga vama bliskog, nekog svog, nekog ko je više od predsednika, već vam dođe kao neki, recimo, lajfkouč. A još ako pesme piše…

Kada iz ove perspektive pogledamo naš region, imamo razloga za zadovoljstvo. Jer, možda u mnogo čemu drugom zaostajemo za razvijenim svetom, ali ovde smo skroz u trendu.

Ostavi komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

This website is available in ???????? ENGLISH

Društvene mreže

Najnoviji postovi

Ovim prihvatate našu politiku privatnosti